Čika Đorđe Mihailović - čuvar srpske istorije i grobova srpskih junaka
27/10/2022 Tekst ažuriran 02/07/2023 Iskustva 1

,,Ja sam rođen ovde na groblju, i to vidim kao moje mesto. Ne kao službeniku, već je to moje mesto.’’ Ovako govori Đorđe Mihailović, koji više od 60 godina bdi nad usnulim srpskim junacima, čuvenim ,,soluncima’’. Za prezime možda neko i ne zna, ali kada se pomene Čika Đorđe, nema Srbina koji ne pomisli na tople, mile oči i obaveznu vojničku uniformu i šajkaču čuvara Srpskog vojničkog groblja u Solunu - jer, on je čika i deka svih nas, cele nacije. 


Tamo daleko

Čika Đorđe je treća generacija Mihailovića čuvara Zejtinlika. Kada je 1926. godine doneta odluka da se prikupe posmrtni ostaci srpskih ratnika i sahrane na mestu nekadašnje Glavne vojne poljske bolnice, njegov deda, Savo Mihailović, dobio je svetu dužnost da predvodi ovim poduhvatom. 


I sam solunski dobrovoljac, on je svoje pale saborce čuvao do svoje smrti 1928. godine kada ga je nasledio njegov sin, a Đorđev otac Đuro Mihailović. Ostaće zauvek upamćeno kako je Đuro svojom mudrošću i domišljatošću sprečio naciste da opljačkaju Zejtinlik tokom II svetskog rata, rekavši im kako bi time oskrnavili grobove svojih drugova, jer je N.N. na srpskom znači ,,Nepoznati Nemac’’.


Punih 10 godina trajala je izgradnja i uređivanje ovog kompleksa, prvenstveno zato što je sav građevinski materijal dopreman iz Srbije, a Čika Đorđe često prepričava šta je tačno doneto odakle. Visoki i gordi čempresi koji se uzdižu iznad grobnica potiču od sadnica donetih sa Hilandara. 


Objasnio je i da je tu kasnije donošena zemlja natopljena srpskom krvlju sa svih mesta srpskog stradanja i slave - sa Gazimestana, Mišara, Kolubare, Jasenovca… Zato se ovde opela prave za sve stradale srpske borce u svim bitkama i ratovima, a ne samo za one koji tu počivaju.


Prvobitno na periferiji Soluna, Zejtinlik je danas skoro u samom centru grada, a zemljište na kome se nalazi Srpsko vojničko groblje država Grčka poklonila je Srbiji. U okviru kompleksa je 21.000 grobova, od čega 8.000 pripada srpskim vojnicima. Ostalo su pripadnici francuske, engleske, italijanske i ruske vojske. 


Međutim, Đorđe uvek sa ponosom ističe da srpsko groblje zauzima centralnu poziciju, ima najraskošniji spomenik i, najvažnije od svega, da je daleko najposećenije. Objašnjava da razlog leži u tome što su se na strani drugih borili mnogi vojnici iz njihovih kolonija i plaćeni profesionalci, dok je Srbiju branio njen narod.


Ipak, ne može se poreći i da Čika Đorđe ima veliku ulogu u tolikoj posećenosti. Svojom predanošću, posvećenošću, pričama i neprekidnoj borbi da očuva i na nove generacije prenese sećanje na srpske velikane, nemerljivo je doprineo tome da Zejtinlik dobije status kakav ima danas, Zejtinlik je svetinja našeg naroda, ali je Đorđe svojom ljubavlju, poštovanjem i požrtvovanošću i sam postao deo nje.


,,Čuvar časti i ponosa’’

Đorđe Mihailović je rođen 1. maja 1928. godine u Solunu - igrom sudbine, iste godine kada je njegov deda Savo preminuo. Otac ga je od ranog detinjstva pripremao za plemenitu ulogu, dužnost i čast koju mu je i konačno u amanet ostavio 1961. godine. U isto vreme upoznao je i svoju suprugu Fotini, kojoj Srbi od milošte tepaju ,,Svetlana’’.


Od tada on ceo svoj život posvećuje brizi o Srpskom vojničkom groblju i dočekivanju i ispraćanju svih onih koji dođu da se poklone srpskim herojima. Vodio je računa da svaka travka i cvet u kompleksu budu savršeni, humke uredne i čiste, ikone prebrisane, ali i da putnike namernike uvek dočekaju ,,drina’’ bez filtera i domaća rakija - domaćinski, kako i dolikuje. 


Radovao se svakom susretu sa našim ljudima, i jednaku pažnju posvećivao svakome, bez obzira da li je u pitanju pojedinac ili grupa ljudi. Britkost njegovog uma, čak i u veoma poznim godinama, uvek je ostavljala veliki utisak na posetioce. Zato ga često nazivaju i ,,enciklopedijom’’ - neverovatna je količina njegove mudrosti i znanja, ali i ponosa i ljubavi prema otadžbini čiji je pasoš dobio tek u 93. godini. 


Čika Đorđe zna ime i poreklo svakom sahranjenom ratniku čiji je identitet poznat. Često bi posetioce pitao za prezime, i odmah na osnovu toga znao da im kaže odakle potiču, i ima li nekog njihovog među palim borcima. Godinama je sakupljao priče o njima, koje je potom rado prenosio dalje. Mnogima je zauvek urezan u sećanje njegov umirujući glas sa simpatičnim grčkim akcentom dok recituje stihove Vojislava Ilića Mlađeg, istaknute na spomeniku. Nemoguće je pronaći nekog ko susret sa Čika Đorđem ne nosi kao najdražu uspomenu.


Često ga posećuju novinari, a o njegovom duhu mnogo govore radost i šeretski osmeh sa kojima im uvek prepričava kako je pre nekoliko godina bio toliko bolestan da su ga lekari poslali kući ne verujući da će preživeti, pa se čak i internetom pronela vest da je preminuo. A on, eto ga - sve ih je nadmudrio i još je tu, ne da se. 


,,Junacima se pošta ne odaje suzama, nego sećanjem’’

Skroman i nenametljiv, mnogo puta je govorio da mu je najveća želja da dočeka obeležavanje stogodišnjice proboja Solunskog fronta - 2018. mu se ta želja i ostvarila. Sa svojih 90 godina, prilikom svečanosti na jakom suncu, odbio je ponuđenu stolicu da sedne uz reči da je ,,Ovo dan i mesto kada svi treba da stojimo.’’ 


Tokom godina, Đorđe je upoznao nebrojene poznate ličnosti, političare i državnike koji su dolazili u posetu Zejtinliku, od Milunke Savić do Tita i Jovanke. Ipak, mnogo puta je naglasio da su na njega najveći utisak uvek ostavljali dolasci preživelih solunskih junaka. 


Iako je poslednji od njih umro još 2010, susreti sa ovim herojima koji su sa rukama punih darova i grumenja srpske zemlje dolazili da se poklone svojoj braći, izvlačili su najdublje emocije iz svih prisutnih. Đorđe ne krije da se ni on u tim trenucima nije mogao suzdržati od plača, iako često naglašava da se junacima pošta ne odaje suzama, nego sećanjem.


Večni dobri duh Zejtinlika

Danas, Čika Đorđe više nije zvanično čuvar Srpskog vojničkog groblja. Od 2014. u težim poslovima odmenjivao ga je Predrag Nedeljković, a od 2022. je brigu o Zejtinliku preuzeo kustos Krstimir Copas uz pomoć gospođe Olge. Čika Đorđe se trudi, kada god mu to krhko zdravlje i godine dozvole, da ode do groblja jer, kako kaže, važno mu je da tamo bude neko od Mihailovića.


Ipak, Đorđe je poslednja generacija čuvara iz loze Mihailovića. Blagosloven je ćerkom i unukama, ali muškog naslednika nema, a kako kaže, čuvar Groblja može biti samo muškarac. Takva podela možda nije u skladu sa modernim vremenima, ali svakako jeste sa tradicijom.
 

Ne drži se Đorđe toga stava iz loše namere, nego iz zaštitničke, objašnjavajući koliko je taj posao mukotrpan i zahtevan. Ne samo da podrazumeva potpunu, celodnevnu posvećenost i vezanost za Groblje, nego se desi i da dođu neki rđavi ljudi koji ne shvataju ili čak namerno žele da unize svetost ovog mesta.


Na groblju počivaju njegovi otac i deda, ali kako Čika Đorđe ističe, svi oni koji su tu sahranjeni su njegovi dedovi, i sve je to jedna porodica. 


Iako je već decenijama zabranjeno sahranjivanje na Srpskom vojničkom groblju u Solunu, posebnim dekretom je odobreno da, kada za to dođe vreme, Đorđe Mihailović bude poslednji kome će to postati večna kuća. Još jedan dokaz njegove veličine i zasluga su Orden srpske zastave drugog reda i Orden Svetog Save prvog stepena kojima je odlikovan.


No, da će on za Srbe uvek ostati čuvar nase slavne i bolne istorije i uspomene na naše besmrtne borce, dokazuje i snimak koji je pre nekoliko meseci raznežio korisnike društvenih mreža. Grupa Srba, nakon posete Zejtinliku, okupila se ispred Đorđeve zgrade i ponosno otpevala stihove ,,Tamo daleko’’. Čika Đorđe im je uzvratio tapšanjem, salutiranjem i milovanjem srpske zastave koja se uvek prkosno vijori sa njegove terase.


Ukoliko se i Vi zaputite ka Zejtinliku, obradujte ga nekom limenkom piva, ,,drinom’’ bez filtera, teglom domaćeg ajvara ili nekim drugim autentičnim srpskim proizvodom. Sve su ređi posetioci koji imaju sreće da ga Čika Đorđa zateknu na Groblju, ali naći će darovi put do njega.

 

,,Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi.’’

Hvala, Čika Đorđe.



*Citat sa početka teksta je iz dokumentarnog filma ,,Čuvar časti i ponosa - Đorđe Mihailović’’ (film možete pogledati ispod ovog teksta).


Čika Đorđe Mihailović, čuvar srpskog vojničkog groblja "Zejtinlink" u Solunu, preminuo je 2. jula 2023. u 96. godini.


Autor: Ivana Smiljanić

 



 

 

 

Pridružite nam se i pratite važne i korisne vesti iz Grčke!
Napiši komentar
4833 Мирослав Трифунов   04/12/2022
Посетио сам то величанствено место и за чика Ђорђа могу да кажем само речи хвале,да је задужио свој српски народ да се сачува од незаборава велики подвиг српске војске.


Najčitaniji tekstovi na našem sajtu