Naše letovanje počelo je veoma lepo. Krenuli smo kolima u rano jutro kad sunce pomalja svoje prve zrake. Želeli smo da uhvatimo prve zrake sunca, da nam letovanje započne kao predivni romantični crveni disk, koji će doneti romantiku ovom našem putovanju.
Svežina jutra dala nam je divno raspoloženje sa kojim su nam kilometri leteli kao da letimo po oblacima. Prva jutarnja kafa je donela prisan razgovor kakav već dugo nismo imali, jer dok radimo, nikad nemamo toliko vremena za čavrljanje. Nismo žurili kad ćemo stići, tamo gde smo krenuli, jer ništa nismo rezervisali i imali smo sve vreme pred sobom kako bismo uživali.
Granica nam se približavala i gužva je bila sve veća. Neko nam je rekao za skretanje na drugi prelaz, pa smo skrenuli nekim uzanim putem, uživali u prelepim pejzažima, prošli pored divnog manastira Prohor Pčinski i obećali sebi, da sledeće što ćemo uskoro obići, biće taj manastir.
Putovanje smo nastavili, uživali u okolini. Doručkovali domaće kiselo mleko i neki domaći specijalitet negde uz put. Uživali u svakom trenutku. U Grčku smo planirali da krenemo negde okolina Katarine. Kad smo stigli tamo, pomalo smo bili razočarani onim što smo videli, jer smo zamišljali nešto drugo, pa smo se vratili u Solun i krenuli ka srednjem prstu, gde do tad nismo letovali. Uz put smo uživali u lepom putu, prelepim sredjenim hacijendama, vinogradima, plantažama. Sve je mirisalo na more, na leto, na avanturu.
U obližnjem trgovčakom centru obavili smo kupovina nekih sitnica. Bili smo kao mala deca, veoma nestašni. Trenutno je tamo bila degustacija domaćih keksića i svuda na kraju kase stajala su posluženja raznih vrsta kolačića. Bili smo radoznali i krenuli redom da se sladimo. Iskušenje je bilo isuviše veliko, pa smo napravili nekoliko krugova, kao mala deca. Smejući se oboje istrčali smo sa punim rukama sitnih kolača. Put smo nastavili smejući se i uživajući u sopstvenom nestašluku, koji nam i nije baš više pristajao.
Sledeće mesto koje nam je na putu bilo je NEOS MARMARAS. Naš prvi utisak kad smo ušli u njega je bio "Ovde ćemo se zaustaviti". Malo i lepo mestašče nas je odmah kupilo. Malo smo prošetali i na jednom izlogu pročitali da govore srpski. To je bila agrencija i vlasnik Grk, naš bivši student, koji je studirao u Novom Sadu. Odmah nam je našao divan smeštaj, prelepu kuću na vrh brda, okruženu borovima, koji dopunjuju onaj miris mora. Pogled odatle je bio veličanstven. Celo mesto je bilo kao na dlanu. Aparman prelep, čist i usluga vrhunska. Sve je leglo kako smo zamišljali.
Odmah smo odšetali da vidimo plažu i da se malo okupamo. Duga plaža prekrivena sitnim kamenčićima, u pozadini malo zelenila, kao nekad na srednjem primorju. Sve je bilo tu. More, sunce, miris borova. More čisto, dno koje se presijava kao hiljadu zlatnih zvezdica koje sijaju sa dna. Uživali smo u prelepoj vodi, koja nas je mamila da ne poželimo, da izadjemo iz nje. Tako je započelo ovo naše divno letovanje.
Dani su se redjali kao biseri, koji su svaki dan bili sve lepši, jedan od drugog. Išli smo na izlet brodom, obilazili manastire na Atosu. Išli u obilazak kolima oko poluostrva. Kupali se na gotovo svim plažama, slikali se i uživli u svakom trenutku, koji nam je bio nova avantura. Mnogo divnih školjki koje su se presijavale na dnu, a koje smo zajednički izronili, krasili su naš sad već prepun toaletni stočić. Svaki kamičak, svaka školjka je bila uspomena ne neku plažu, neko lepo mesto, neki trenutak osamljenosti, na nekoj usmljenoj plaži.
Uveče smo išli u obližnju diskoteku na neku vrstu Grčke večeri. Tamo smo doživeli nešto što će zauvek obeležiti ovo letovanje, Bilo je to udvaranje mladog para bogatih gostiju Grka koji su odseli u marini u Porto Karasu. Tu je bilo Grčke muzike, ples udvarača, mnogo latica koje su prosipane po devojci kojoj se on udvarao. On je patio, kelneri su sipali viski koji je goreo u pladnjevima oko njega, dok je on u zanosu igrao u sredini. Točio se sanducima šampanjac, sve je vrcalo od emocija, da bi devojka na kraju prihvatila udvaranje Na kraju je zajedno sa njim odplesala igru ljubavi.
Mi smo uživali u recini, dinjama, groždju i slatkoj lubenici. Veče je bilo nezaboravno. I kod nas su se takodje ponovo posle mnogo godina javili oni poznati leptirići ljubavi. Letovanje je letelo kao san. Petnaest dana je proletelo kao san i mi smo odlučili da ga produžimo još malo. Nismo želeli da se tako brzo završi. Krenuli smo da još malo, još koji dan obilazimo Grčku. Krenuli smo prema Kavali, Aleksandropolisu. Uživali u okolini, u plantažama lešnika, badema, kajsija, u prelepim uvalama uz obalu oko Kavale. Jeli najlepše kolače u Aleksanropolisu.
Odmor je bio produžen, ali smo ipak posle tri dana morali nastaviti i vratiti se kući. Ovo je jedno od naših najlepših odmora, jer nismo morali da budemo ograničeni vremenom, ni mestom, a ni prostorom gde ćemo konkretno boraviti. Uživali smo u lepotama Grčke koja je sačuvala onu svoju specifičnost, jer ima svoju dušu, jer ima ono što Grčku čini da bude Svoja i drugačija.
Marija Drndarević